Jutros me potakao jedan rođendan i komentar slavljenika da
se uhvatim tastature, prijateljstvo je nešto što ostaje u svima nama duboko
usječeno u pamćenje. Iako prolazi mnogo godina i vode Savom proteče, ono što smo
u djetinjstvu i mladosti doživljavali ostaje za uvijek zapisano. No nema tog
papira da sačuva te uspomene. Ova ljetna
vremena samo pojačavaju sjećanja na neke druge ljetne večeri provedene u parku
na starim zelenim klupama, na drvenjaku, sjedeći i planirajući što to veče raditi
i kamo otići. Kao da se to desilo sinoć prolaze poznate face ovog našeg malog
grada neki odavno nisu sa nama, odavno im palimo svijeće na njihovim humcima vječnih
počivališta. Dio društva i tih faca nastavlja život u drugim sredinama, no i
oni tamo i mi ovdje sjećamo se istog, glavne ulice u kojoj prolaze automobili a mi koristimo pješačke staze sa
lijeve i desne strene da bi došli do Kavane, Obrtničke, Venere i Maksimira na drugom raskršću koje smo tad
zvali stara autobusna. U povratku pređemo na drugu starnu ulice da bi stigli do
Splita i Ribljeg a gdje smo se ipak najviše vremena zadržali stojeći pred
izlogom restorana a ta se stajanka nazivala „Majmunjak“. Stvarno sad gad se
sjetim i izgledali smo kao mladi majmuni tako stojeći i poredani jedan pored
drugog. Poslije tog majmunskog čamljenja
pred ribljim obično završimo kod tete Zore u Staklenjaku na jednom brzom
pićenjcu da bi poslije toga završili u Omladinskom ili Kavani. Red muzike red
šanka red laganih "sentiša", otpratiš curu kući i zatim ponovo u park kod fontane
a tamo Đaka uz „Fender“ i malo akumulatorsko pojačalo „Orange“ solo koncert za
tri nevine i dobro raspoloženo društvo duže kose i razmišljanja“ boli me k... za sve“.
Poslje intervencije papana sa zvjezdom petokrakom na šapki (kapa na glavi druga plavoga), obavezno završimo na noćnom kupanju na gradskom bazenu naravno uz tri četiri gitare i mnogo tekučine u staklenkama ponešenih za, nedaj bože, iz istog omladinskog ili kavane. Neki su dočekali i zoru a bogami i podne na bazenu nastavljajući svoje ljetno druženje sa onima koji dolaze na dnevno kupanje nedjeljom.
Poslje intervencije papana sa zvjezdom petokrakom na šapki (kapa na glavi druga plavoga), obavezno završimo na noćnom kupanju na gradskom bazenu naravno uz tri četiri gitare i mnogo tekučine u staklenkama ponešenih za, nedaj bože, iz istog omladinskog ili kavane. Neki su dočekali i zoru a bogami i podne na bazenu nastavljajući svoje ljetno druženje sa onima koji dolaze na dnevno kupanje nedjeljom.
Sva ta razmišljana a samo zbog jednog naziva pjesme i jednog rođendana jednog od ferndova udaljenog nekih 300 kilometara od ovog našeg malog grada.
Prijatelju, sretan ti rođendan!!

Nema komentara:
Objavi komentar