Evo protiče još jedna godina još jednom bacam stari kalendar, kalendar koji nisam uspio niti iskrižati kojom brzinom protiče brojčanik. Pobježe još jedan broj, ta 2011-ta bila je obojena svim bojama, no crnila je imala ponajviše srećom obično crna najbrže se pretopi u sivilo i nestaje. Obično kažu ,iduća će biti bolja! Zar to nisu rekli i za ovu koja je na odlasku?? Prošlo je dovoljno vremena ne samo od ove na odlasku, veći i onih dvadeset prije nje. Vraćam se u sjećanjima na godine kad smo imali budućnost kad smo mislili na nema neosvojivih vrhova. Mladost prohuja ostadoše uspomene na neke drage ljude kojih više nema a i ova što protiče oduze nam neke drage ljude. Pokušavam se sjetiti svih koje sam poznavao no ostaje jedna velika praznina, koliko se god trudio da popamtim sve kojih nema uvijek se desi da mi po netko nedostaje.
Upoznaš kroz život mnogo ljudi ali to su samo prolazna poznanstva i samo se duboko razočaraš u te novoupoznate prividne prijatelje. Ipak na kraju ostaješ prijatelj sa onima sa kojima si odrastao ali njih je sve manje u proteklom vremanu mnogo ih je završilo svoj životni put, jako puno njih i previše rano.
Gledam današnju djecu razmišljam o njima na način da smo i mi nekad bili djeca, pokušavam ih shvatiti i ne zamjerati im na stvarima koje čine, na poslijetku mi smo ti koji smo krivi za njihovo ponašanje. Što smo im ostavili u naslijeđe, ništa osim trke za materijalnim dobrima, najmanje smo im pružili prijateljsku ruku osim u izjavama. Čudimo se kako žive i kako razmišljaju a što smo učinili za njih, NIŠTA!!
U ovom liberalno-kapitalističkom uređenju u kom živimo malo je mjesta za malog čovjeka i njegove probleme. Ova hebena godina na odlasku bila je i izborna izborili smo se, za koga, za čega, kažu za bolje sutra, hmmm vidjet ćemo.
Ova što izmiče donijala nam je mnogo toga „novoga“ novi radio, nove novine, nove na vlasti, nove direktore ma odlično, radio koji nitko ne čuje, novine koje kasne 14 dana za događajima (bolje bi im stajao naziv OSVRTNIK), novi na vlasti (jesu li??) jedino direktori su stvarni posebice onaj koji posuđuje a ne vraća, krade a kad ga upozoriš još se i ljuti. Očito je veliki zaljubljenik u knjige, znam da je posudio neke i nikad ih nije vratio, vjerojatno su mu za srce prirasle s obzirom da znam tematiku koja se u njima obrađuje.
Novi na vlasti jao si ga nama ako se na državnoj razini budu ponašali kao na lokalnoj. Došli smo do saznanja o financiskom poslovanju pojedinih gradskih tvrtki po onome što stoji razbacuju se sa našim parama kako stignu i umiju a sve pod krinkom da je informiranje građana najvažnije (je li tako ) s obzirom o kojoj se cifri radi. Došli smo u situaciju da zbog političkih kapricioznih stavova pojednih lokalnih, čak i djeca u potrebi trpe. Ako je to bolje sutra koje nas očekuje, bolje da ni ne dođe. No svjetlo na kraju tunela je očto u instituciji naroda popularno nazvana EU. Nadam se da tamo nema dešavanja sličnih kao kod nas i nadam se da će napokon pojedinci shvatiti da ih je pregazilo vrijeme bez obzira kakve boje dresove nosili . Nadam se da će što prije postati sivilo prošlosti kao i crna boja s početka mog teksta.
Želim vam sretnu i uspješnu 2012. Godinu (još jednu u nizu sivih tonova)
