Godišnja inventura

Kako se bliži kraj godine, svi svodimo osobnu računicu. Nekad ona završi i u plusu, no u truleži poput naše pozitivan predznak je fantastika. Proteklih 334 dana su ipak proletjeli. Bilo je tu svega ali najviše razočarenja u ljude (ponovo), iako mi se govorilo da se okrenem sebi, iako me se savjetovalo da prije svega gledam sebe i svoje najbliže nisam se tako ponašao i naravno par puta pizdeknuo glavom o zid. Srećom tikvara je dovoljno tvrda da ne puca tako lako. Zadnje razočarenje doživjeh u ponedjeljak a trebalo je samo jedno hvala, no očito netko misli da ja to moram, e zajebali su se, moram samo umrijeti i ništa drugo NE MORAM. Sve ostalo hoću ili neću. Ne pada mi na pamet biti nečiji klimoglav dok god imam iole čorbe u već spomenutoj tikvari.
Ono malo ljudi oko mene što bezrezervno su uz mene jedini su koji od mene zaslužuju jedno veliko HVALA!! I da ih ne spomenem ovdje, znaju oni na kog se odnosi to HVALA.
Svima ostalima mogu samo poželjeti uspješnu novu samo to i ništa više.
Mnogi oni koji su pokušali splesti svoju mrežu u koju sam se trebao uplesti da bih poslije toga tražio njihovu pomoć, zajebali su se. Očito ne poznaju moj način funkcioniranja i neka tako i ostane. Nema toga tko će mi oduzeti prijateljstvo sa ljudima iz djetinjstva ma koliko me zatrpavali sa svojim pričama. Ono malo čorbe u tikvari ipak ne dopušta da funkcioniram po tuđim naputcima. No bojim se da sve više ljudi u ovom gradu boluje od naranđžastog iako je nose narandžaste naočale.
Oni koji su mi ostali dužni ponešto (nije lova u pitanju) vratit će to, garantiram im.
Kad netko želi biti načitan, posudi u knjižnici knjigu i poslije određenog vremena ju ipak vrati, oni koji to ne učine i kraj svih mogućih štiva ostanu priprosti i sami u svojoj naduvenosti.
Ipak nastavljam dalje sa malobrojnim iskrenim prijateljima dalje bez obzira na sve klipe, oni koji misle da su uspjeli oduzeti dio moga, kažem samo jeste uspjeli ovaj put i nikad više. Sad i nema više, neka budu uvjereni, a vjerovatno će se brzo doznati i kako i kad i naravno tko. Vrč ionako ide na vodu dok se ne razbije, a neki su svoj vrč već dobrano načeli. I tako svodeći račune dolazim do zaključka da sam i ovu godinu zatvorio sa minusom zbog hodajućih ništica u ovome gradu. Heh, jebat' ga, zakon spojenih posuda. Srećom ne gledam kroz ružičaste naočale.

Dire Straits - Private Investigations

Bez previše priče, dovoljno se samo zavaliti u fotelju i poslušati ovu stvar i svatko će naći svoju priču koja će ga na nešto podsjetiti

Doživjeh "Božiju providnost"

Kako znam slučaj i osobu koja je imala priliku jednu skupinu mlađarije voditi i voziti na dvije svirke uz posudbu vozila (kombija) u vlasništvu crkve koja je do tog kombija došla na način da joj je vozilo poklonjeno. Otišavši sa njima na svirku vozeći ih sa tim vozilom klinci su za te potrebe utočili cca 400,oo Kn dizela a sudeći po potrošnji utočeno je daleko više nego što je kilometara učinjeno Tj. jedan odlazak u Požegu i dva odlaska u Đakovo otprilike 500 kilometara pređeno sa tim vozilom u svrhu prevoza klinaca. Jednostavna matematika ako znamo da taj kombi troši u prosjeku 7,5 litara dizela na stotinu prijeđenih kilometara dolazimo do sume od nekih 38 litara potrošenog goriva. No ako znamo da je cijena dizela 7,80 Kn ispada da je utočeno više no što je potrošeno. No očito da crkveni veledostojnici znaju samo jednu mamtematičku radnju a ona je oduzimanje pa su tako tom svojom matematikom došli do zaključka da ti klinci duguju 300,oo Kn za kombi Tj. za gorivo, no zaboravljaju da su ljudi naučili obračunavati potrošnju goriva, prema tome ispada da crkva iznajmljuje kombi. Ako je tako postavlja se pitanje što je onda crkva ili pojedinci što predstavljaju tu istu crkvu. Ako su karitativna institucija za koju se predstavljaju otkud onda mogu naplaćivati najam i to naravno bez ispostavljenog računa. Onaj tko naplaćuje nešto bez izdavanja računa i obračunatoga PDV-a, vara državu a tko vara državu tad je varalica i slijeduje ga zaslužena kazna. Ako se radi o tome da je to ipak dug za gorivo onda ispada da našu mladež odgajaju neznalice, pošto znaju samo jednu računsku radnju a i osnovci da bi završili školu moraju znati bar četiri računske radnje. Tako da se i sam zapitam tko nam se to prodaje za crkvene službenike? Po ovome ispada ili su prevaranti(čitaj) lopovi ili neznalice koje znaju samo oduzimati pa su u svom preračunavanju našli djecu koja im se boje suprotstaviti iz strahopoštovanja. No ima nas kojima razno-razni popovi i svećenici ne znače puno u životu i spremni smo im stesati u lice što ih spada. Kad budu postupali po onom sto im sveto pismo i biblija zapovjedaju i ne budu se šepurili u skupim BMW-ima, Pasat-ima i ostalim limuzinama, dok im puk gladuje i jedva preživljava i dok budu utjerivali nepostojeće dugove kod zastrašene djece. Do tad će oni biti zelenaši koji su u cijelom svijetu na ivici društvene ljestvice, na žalost samo u našem društvu ne.
Ili smo mi stvarno čudno društvo ili su nam isprali mozak pa doživljavamo "Božiju providnost" tamo i gdje je nema.

BOSANSKA LJUBAVNA POEZIJA

Vjetar duva,

sljive otpadaju

trule sljive muve spopadaju.

Krmci jedu da ne propadaju,

tvoje mi se oci dopadaju.

Tvoje oci ko farovi FICE

ti si moje omiljeno bice.

Sunce je raspizdilo svoje zrake,

vrapci se deru ko konji,

mene pici depresija,

u dusi mi opsesija,

jebo mater ako te ne volim!

Što ti je Ovan

Poslije današnjeg dana, nešto iza prvog sata u jutro htjedoh napisati nešto. Ma ipak neću pustit ću još par dana da prođe i taj koncert. Previše se toga izdešavalo da bih sad o tome sad. Samo znam da tek sad poslije svega ponovo proradio je moj ovnovski nagon, no polako sve će doći na red.

Čudno vrijeme

Dosta me dugo nebi ovdje, no nije niti čudno kad je čudno vrijeme, ali ne u meteo smislu već u društvenim zbivanjima našeg malog mista.
Bilo je tu zadnjih dana svega od gnjurana službene osobe u snijeg potezanja pištolja od kolege istoga prema počinteljima gnjusobe. Potom, fizičkog pičvajza na lokalnoj radio postaji, od strane sestara od kojih je jedna čak županiska viječnica, no kakva županija takva i predstavnica u toj instituciji. Bilo kako bilo veselo bijaše a sve u vremenu karnevala pa se ljudi zaigrali svatko na svoj način.
Spališe Radu po nekima "zloćka", al' ostadoše grijehovi. Ma nema te lutke koja će sprati svu sramotu nekih likova i likuša našeg grada, ma koliko se Malčani trudili pomoći gradu bez pomoći nekih institucija ovog grada u organiziranju karnevalske priredbe. Ma što se trudite prijatelji iz Male, karneval osiguran u našem gradu cijele godine. ma što karneval Cirkus je to al bez trapeza i popratnih sprava no klauna i ostalih koliko voliš. zadnja glasna šaputanja su oper vezana uz našu radio postaju, ljudi od informacija čoporativno završiše u policiji na informativnom razgovoru. nestade jedan Berlingo pa se pojavi i jednom selu nadomak Nove Gradiške, stajaše i štajaše on pred jednom kućom i to gle čuda u roditeljskome selu naših ratobornih sestera. Desi se da je taj Berlingo zahvaljujući novome"vlasniku" završio u spavačoj sobi nekih usnulih seljana, došla policija i nije im jasno sto Berlingo sa vidljivim oznakama RNG radi u spavaćoj ili nekoj od soba kuče u privatnom vlasništvu čovjeka ni kriva ni dužna za događaje u pomenutoj radiopostaji. Možda iz tog razloga čoporativni informativni razgovor ljudi od informacija, tko će znati??
Desi se u našem gradu i državno prvenstvo u nekim plesovima i osvojišmo zlato, no nažalost naših zlatnih iz nedostatka love drzavne prvakinje ne odlaze na europsko prvenstvo, opet nam nedaju u EU, e moj ministre financija ako je to cijena da seljaci dobiju svoje ok, no bojim se da su seljaci opet prenešeni žedni preko vode a Seljačine u vladi zadovoljno trljaju ruke. Ali da se vratimo na početak, čudno vrijeme zaista ali ne samo ono o kom se priča na kraju Dnevnika.

Teror violinskog ključa

Nekad su nas učili da je violinski ključ početak skladno posloženih nota u pojedinoj kompoziciji.
No oni koji su taj znak izumjeli nisu niti sanjali sto će se sa njim kroz stoljeća dešavati, sa današnjom večeri na drugom izumu civilizacije napravljen je zločin i prema civilizaciji i prema oba izuma.
doduše uključen je tu jos jedan izum prošlog vijeka, e moj Bill-e da si u samom začetku globalne mreže znao za što će se koristiti, vjerujem da nikad niti bi pokušao tako što pokrenuti.
No da se vratim na temu, slušajući jednu lokalnu radio stanicu putem stream-a nisam se mogao smiriti dok nisam otvorio ovaj virtualni papir i krenuo sa pisanjem.
Svijetski vođe tvrde da je Bill Laden prvi terorista svijeta, e prevarili su se nisu imali prilike slušati neke ručne radove.

Teror violinskog ključa putem etera i neta, teroristi ove kategorije za sad su nezaustavljivi, srećom postoji naredba close.
No nešto mi drugo nije jasno kako pojedini teroristi te kategorije mogu biti toliko fleksibilni, pa samo prije nekoliko mjeseci pozivati na linč da bi večeras puštali izvođače potencijalno linčovanih.
KKK nose bjele kapuljače, no ovi mjenjaju vrstu muzike. samo prije par mjeseci se bojati autobusa sa BG, NI, NS i inih registarskih oznaka a večeras puštati M.I. i slične izvođače ma to je previše i za Gebelsa.
Obično kažu da je rad na radio stanici rad u kulturnoj ustanovi, sto se u ovom slučaju ne može nikako tvrditi. Ophođenje sa onima koji se javljaju direktno u emisiju na nivou seoskog vašara.
Očito misle da svi oni koji to moraju slušati da su na nivou vašarske kulture.
Glumatati velikog-u voditelja-cu i showman-a a ophoditi se sa ljudima kao kokošar moguće samo na pomenutoj radio stanici.
S pravom se možemo zapitati do kad više, zar nema nikog normalnog i sposopnog da učini nešto po tom pitanju, Do kad trpjeti taj vid terorizma i zločina na dobar ukus ljudi ovog grada.
Postoji li u ovoj državi institucija koja može i mora voditi računa što se to pušta u eter, tko to dodjeljuje koncesije za frekvenciju i postoji li donja granica ukusa ispod koje se ne može ići.
Iz ovog slučaja očito ta granica ne postoji ili je bitno da se koncesija plati bez obzira što se i kako radilo. Ako je tako jadna ta država koja se na takav način financira, od terorizma namicanje novca pa onda ništa nismo bolji od Afanistana. Ispada po tome da smo svi skupa kao takvi nepoželjni u svjetskoj zajednici.
Do kad ljudima prodavati muda pod bubrege.
Pa dosta više

Crveno-vjerski kameleoni

Poslije svega sto sam čuo i vidio ovih dana sad mi je srce na mjestu, ono srce crvene boje, boje koja je mnogima omražena. No svi ti nek shvate prošla su vremena kad su nas strašila razne pojave nekog drugog svjetonazora. Po mnogima smo potpisali sporazum sa vragom ali je istina ipak malo drugačija i vrag je bibliska uloga. Bit ateista ne znači druge nepoštivati radi njihova vjerovanja več razmišljati o svijetu na drugačiji način i svakoga uvažavati. Međutim upravo ti crveno-vjerski kameleoni su oni koji koji prave sprdačinu i od vjere i pripadnosti socijal-demokraciji.
Oni su ti koji ne znaju kamo pripadaju a u našem društvu je takvih još veoma velik broj. Oni koji su krščani oni znaju i tko su i što su i imaju vrednote koje poštuju, no kameleonski problem je u tomu sto zagađuju i jedne i druge a i dalje opstaju.
Prošla su ona vremena kad su ljudi bili stoka sitnoga zuba, kad su šutke promatrali 200 najbogatijih. I ja kao i mnogi u ovoj državi i samom pojavom u izbornoj kampanji Gospodina predsjednika, shvatili smo odmah da je to čovjek koji će nas nastaviti voditi prema cilju, pravednijoj državi, državi u kojoj čovjek živi od svog rada a ne od lopovštine.
Eh vi kameleoni, pjevam i pjevat ću!!

Lud, zbunjen ....

U zadnje vrijeme često mi padne na pamet uzrečica ali sa malim izmjenama u redosljedu. Predizborno vrijeme, postizborno vrijeme, neki bivši pokusavaju bit opet budući, neki puzaju po mremoru mlate raspelima. Kunu se u vjeru prema bogu, treći se boje crvenila kao da nismo dovoljno crveni mozda i više nego unazad 25 godina. No danas mjesto crvenog obiljezja u džepu nosimo crvenilo na obrazima a to obilježje se ne odbacuje tako lako.
Neki sa oltara poručuju prihvatite njega bez obzira sto u džepu vuče dvje putovnice mjesto crvenog obilježja koje je odbacio samo prije nekog vremena.
Doduše ima i luđih pokazatelja neki u svojoj ludosti druge optužuju da su alkosi a ni sami ne znaju tko su i što su. Jednom jedan lega reče "Umirem od smijeha, a naša se tema zove, 'ebe lud zbunjena". Zaista u tom seksu bez kraja nezna se tko je objekt a tko izvršitelj.
I što nakon toga svega pomisliti, gdje svi skupa živimo, očito u jebarniku