Variola Vera, ili o daviteljima

Doživjeh u zadnji par dana da mi se o vrat okačio čovjek koji to nije, već proljev trčkaroš, ne znam kako bih da drugačije definirao.
Davitelji to su ljudi koji su skloni u par riječi zadaviti sve u svojoj okolini, i kad ti se takva pojava okaći o vrat proljev je u tom slucaju mila majka, kazu dosadan ko buha.
Onaj tko je tu uzrečicu smislio nije upoznao tu vrstu ljudi, posto bi uzrečica vjerujem drugačije glasila.
I sto učiniti tad, ignorirati, da ali i taj stupanj ima svoje granice. sresti ga na ulici i vidjeti ništavilo, nije riješenje jer svatko ima pravo da ga se primjeti, no ovdje postoji veliki problem Pojedinci svojim daviteljskim metodama naprosto natjeraju čovjeka na ovu drugu odluku, zamjetiti ništavilo.
No problem je kod proljeva sto ne staje dok ga se ne riješiš nekim drugim načinom.
Svakim danom ponekad dođemo u situaciju da nekoga utušimo ili da nas se utuši, e ali problem postaje problem kad to nekome prijeđe u naviku do te granice da ga se ljudi klone kako u privatnom životu, tako i na poslu.
Dok je ta pojava pod kontrolom sve jos moze proći, ali gubeci kontrolu dolazi se u problem profesionalne prirode, izmještaj sa postojećeg radnog mjesta gubljenje poznanika , ostatka u samoći, jedino te obitelj ostaje trpiti takvog kakav si.
Međutim i to ima za posljedicu neke neugodnosti po okolinu.
Još veći problem nastaje u trenutku kad ta ista osoba nemoze da shvati sto se sa njom desava, tad pocinju razmišljanja o postojanju života i van nase planete i polako zastranis toliko da to razmišljanje prelazi u manijakalno ponašanje.
No da ne idem tako daleko u razmišljanjima o proljev-ljudima , vratim se u sad i ovdje.
Kazem, da bi čovjek izbjegao takve dosade i davitelje u životu najbolje ih je ignorirati.
Nitko nije toliko presudan u nečjem životu da se zamara takvim osobama i pojavama.
Obično ta vrsta ljudi pati od kompleksa manje vrijednosti i jedini način lječena svojih kopleksa su našli u toj vrsti ponašanja.
Zato savjet, izbjegavati takve ljude kao kravlje ludilo, kugu, gubu, lepru i naravno Variola Veru, posto drugo i nisu, več čista boleština a što je najgore prelazna je ...

Variola vera (major)

Živi zdravo??

Upravo večeras saznah jednu vijest koja me šokira do same srži.
Saznadoh da čovjek koji niti puši, niti pije oboli od jedne opake bolesti.
Učili su nas zdravom životu, sportskim aktivnostima.
Upravo taj čovjek tako i živješe, niti pije niti puši a k tome i sportski djelatnik veoma dug niz godina.
Rekoše nam o štetnosti alkohola i duhana, rekoše nam u zdravom tijelu zdrav duh, ma qurac moj zdrav, pogotovo u okolini u kojoj živimo.
Ne mogu da se otmem dojmu oko čeka se ljudi glože kao zvijeri u areni, i njega su napadali te ovakav je te onakav je.
Ne on je jednostavno čovjek kao i svi mi sa svojim dobrim i lošim stranama, pitam se sad kako dalje,
oni koji su ga napadali i nazivali ga ovako ili onako, karakterizirali na sve moguće načine, sto ce oni reci ikad se pročuje tko je kako ce se tad ponašati ili ce i dalje nastaviti sa svojim licemjerstvom.
Ponašati se kao da su dugogodišnji njegovi prijatelji i pokušavati naći riječ utjehe. Ma mislim stvarno!!!
A one generacije i generacije djece koju je vodio kroz sport i od njih napravio ljude hoce li oni biti jedni od onih koji će biti ti u stanju da ipak kažu, zapravo kakav je bio i kao čovjek i kao trener ili će samo skrušeno gledati one koji su ga prozivali i pravili od njega sportsko strašilo u ovom gradu.
Saznavsi sve to rekoh sam sebi, ma pusti nek Sava teče, sve što je počelo mora i stati, okreni se ti sebi a njih pusti nek pričaju sto hoće.
Pročitah tamo negdje o nekom sukobu, ma mislim, tko se sa kim sukobio??
Onaj tko želi sukob sa nekim, nek prvo pizdekne glavom o zid i shvati da je zid tvrđi i da udarac boli, ako mu nije jasno nek ponovi radnju par puta dok to ne shvati.

Kokoš ili jaje

Nisam ni sam svjetan koliko uopčenost i nedorečenost moze biti zanimljiva.
Meni se upravo to desilo sa predhodnim tekstom.
Netko procitao prepoznao se i prenio dalje, ljudi moji sad znam sto i kako pisati uvjek bih trebao ostaviti mjesta za vječno filozofsko pitanje kokoš ili jaje.
Hmmm, kako je interesantno znati o cemu pises a zapravo gledati druge kako se grizu i u toj nemoći
koriste vec poznate načine omalovazavanja isčuđavanja i snablažnjenja nad pročitanim.
He, ma to ih šmirgla bitno da je meni zabavno.
Masu puta sam se i sam našao u prilici prepoznavanja u određenim tekstovima, no nije mi palo na pamet da se izjašnjavam o tome, samo se mogu zapitati dal je to doista tako i ako je zbog cega je tako.
No ponekad ljudima proradi žila blesača i ne razmišljaju da time samo sebi štete.
U ovom slučaju meni su samo povećali posječenost i podigli rejting bloga.
Nazvan ksenofobom, mrznjteljem, ifrustriranom osobom, odlično bar ću se riješiti osoba koje mi netrebaju u životu ma kako god to zvučalo.
No da se vratim na početak, pisati uopčeno, hoću tu i tamo, bez obzira tko i kad će se u tomu o cemu pišem i prepoznati, njegov problem.
Tko je taj sto meni može reci izvoli objasniti svoja razmišljanja, ako i postoji takav netko, nek se sjeti da staljinizma više nema, nek se sjeti da totalitarizma više nema.
Sto bih ja znao reći, duhovi prošlosti, ima ih samo u nečijim glavama. Neka im tamo i ostanu.
Što je prije kokoš ili jaje, nek riješava netko drugi mene ne zanima.