Nisam ni sam svjetan koliko uopčenost i nedorečenost moze biti zanimljiva.
Meni se upravo to desilo sa predhodnim tekstom.
Netko procitao prepoznao se i prenio dalje, ljudi moji sad znam sto i kako pisati uvjek bih trebao ostaviti mjesta za vječno filozofsko pitanje kokoš ili jaje.
Hmmm, kako je interesantno znati o cemu pises a zapravo gledati druge kako se grizu i u toj nemoći
koriste vec poznate načine omalovazavanja isčuđavanja i snablažnjenja nad pročitanim.
He, ma to ih šmirgla bitno da je meni zabavno.
Masu puta sam se i sam našao u prilici prepoznavanja u određenim tekstovima, no nije mi palo na pamet da se izjašnjavam o tome, samo se mogu zapitati dal je to doista tako i ako je zbog cega je tako.
No ponekad ljudima proradi žila blesača i ne razmišljaju da time samo sebi štete.
U ovom slučaju meni su samo povećali posječenost i podigli rejting bloga.
Nazvan ksenofobom, mrznjteljem, ifrustriranom osobom, odlično bar ću se riješiti osoba koje mi netrebaju u životu ma kako god to zvučalo.
No da se vratim na početak, pisati uopčeno, hoću tu i tamo, bez obzira tko i kad će se u tomu o cemu pišem i prepoznati, njegov problem.
Tko je taj sto meni može reci izvoli objasniti svoja razmišljanja, ako i postoji takav netko, nek se sjeti da staljinizma više nema, nek se sjeti da totalitarizma više nema.
Sto bih ja znao reći, duhovi prošlosti, ima ih samo u nečijim glavama. Neka im tamo i ostanu.
Što je prije kokoš ili jaje, nek riješava netko drugi mene ne zanima.
Nema komentara:
Objavi komentar