BARBARA

Sjeti se Barbara, bez prestanka je kišilo
nad brestom toga dana, a ti si hodala nasmijana
prokisla, radosna, očarana, pod kiššom
sjeti se Barbara, bez prestanka je kišilo nad brestom
a ja sam te sreo u ulici Sijama
smiješila si se, i ja sam se smiješio
ti koju nisam poznavao,
ti koja me nisi poznavala
sjeti se

sjeti se toga dana
ne zaboravi

neki čovjek je stajao u trijemu i
viknuo tvoje ime, Barbara
a ti si po kiši k njemu potrčala
radosna, prokisla, očarana
u njegov zagrljaj pala

sjeti se toga Barbara,
ne ljuti se što ti govorim ti
ja kažem ti svima koje volim
čak i onima koje sam jednom vidio
ja kažem ti onima koji se vole
čak i onima koje nisam upoznao.

sjeti se Barbara i ne zaboravi
tu kišu mudru i sretnu, na svome licu sretnom
nad ovim gradom sretnim
tu kišu iznad mora i iznad arsenalom
tu kišu što je pala na brod iz Cezana

oh, Barbara
rat je je svinjarija velika i šta je sa sobom sada
pod kišom kanonada ognja, krvi i čelika

a onaj koji te je grlio, zaljubljeno
je li umro, nestao ili još uvijek živi

oh, Barbara
bez prestanka kiši nad Brestom
jednako kao i tada

ali to nije isto, i sve je srušeno
to su porotne kiše, strašne i neutješne
to nije oluja više od ognja, krvi i čelika
to su naprosto oblaci
što kao pseta crkavaju
kao pseta što nestaju u mlazu vode
nad brestom
da trunu negdje daleko, daleko, daleko od bresta
od koga ništa ne osta.

Barbara, Barbara

Jacques Prévert

Rijetke uspomene

Šetajuci u predvečerje jednog lijepog dana kao što je ovaj, za tili čas pi proletješe neke uspomene na dane u kojima sam u ovo rano proljetne dane izbivao van kuće.
Tako lijepih uspomena sve manje i sve rijeđe. odlazak na spoj sa tad najdrazom osobom, hmmm.
Siđem u grad sjednem u Staklenjak naricim si pice sjednem uz veliki izlog i promatram ljude znane i manje znane.
Čekajuci tako provedem neko vrijeme, platis pice izađes van i uputis se u park do prve slobodne klupe.
Tamo sjednem i ntko se neusudi ni pokusati sjesti kraj mene, ne to ja moje mjesto večeras dok mi ne dođe drustvo.
Hm vrijeme u kom sam imao svoja mjesta i to se znalo.
Isto kao sto sami ja znao gdje su tuđa mjesta i postovao sam ih kao takva.
Sjedćci tako dobacis koju kajlu prolazniku nasmije se on nasmijes se ti i tjeraj dalje.
Tek da ti stigna drustvo i bez obzira ako si tek zapalio cigaretu bacis ju jer pobogu kakva je to seljačina koja pusi ulicom i misli da je frajerčima a pojma nema da je glupson.
Nezamislivo bit sa djevojkom u gradu i šetajući žvaliti cigaretu.
Nit je uredu nit ima smisla, djevojku usporediti sa zadovoljstvom zapaljene cigarete.
naprave se dva tri đira kroz grad , odlazak na pice u kavanu ili Riblji, otpratis ju kuci i u kasno doba po vedroj noci sam se vracas doma sa mislima o provedenoj veceri jednog obicnog dana u tjednu a predstoji ti ludi vikend.