Gregorove uspomene

Upoznao sam čovjeka, tada još srednjoškolca srednje tehničke škole generacija mog starijeg brata.

Kako su godine prolazile, rijeđe smo se susretali obično na koncertima di se slušala dobra muzika, no godinam sam sa užitkom pratio njegove muzičke emisije, tim muzičkom srijedama i subotama me vraćao u neka ljepša vremena i ne samo mene već mnoge  koji su pohodili svojevremeno u Omladinski, Kavanu, Društveni, Hotel Slaven. Kad god bi se sreli otišao bih sa osmjehom na licu, znao je on oraspoložiti svakoga tko je bio sa njim u društvu. Kad je koji album izdan, tko je izvođač neke numere sipao bi podatke kao iz rukava. Hodajuća Rock, Soul, Blues i ina mizička enciklopedija.

Čovjek vedra lica i širokog osmjeha uvjek bi znao sugovorniku popraviti dan, platiti piće, dva, tri, nebitan broj, novac i materijalni status mu nikad nisu činili osnovu življenja. Boem u duši  veliki zaljubljenik u ono što je radio, a radio je to najbolje u ovom gradu. Uvjek je bio ispred svog vremena i u najtežim trenutcima u životu nije dopustio da ga netko mijenja, dapače on je uvjek uskakao kad je trebalo nekoga zamijeniti. Svoju ljubav prema muzici i radiskoj tehnici preneo je i na svoga sina i ne samo njega već mnoge koji sa njim dijelili dobro i zlo tog posla. Raja, kako su ga svi zvali, nikad nisu mogli reći nešto protiv njega.  I poslije svih nedaća i podmetanja klipa u noge Raja je i dalje ostao samo svoj i nepokolebljiv u životnoj nakani da Radio u ovom gradu treba malom čovjeku, čovjeku kakav je bio i sam svojim ponašanjem. Nikad nije iskskao iz večine i nikad nije gledao sa visoka već naprotiv, bio je jedan među nama.

 

Igrom slučaja, dobio sam priliku da radim sa njim i nakon toliko godina poznanstva među nama shvatio sam o kakvoj ljudskoj veličini je riječ. Nakon tolikih godina običnog poznanstva prihvatio me je kao da smo svakodnevno u proteklih tridesetak godina bili zajedno, no takav pristup nije bio stvoren samo prema meni već prema svima koji su dobili priliku da započnu svoj rad na Radiju. U ovih godinu i pol dana koliko smo zajedno provodili svakodnevicu ostavio mi je neizbrisiv trag u životu. Svi zajednički trenutci bilo da su vezani uz posao ili neobavezno druženje negdje na piću uz kavu bez šećera i moj kapučino ostat će zauvjek duboko urezani u sijećanje i niti jedan idući dan mi neće biti takav kakvi su mi bili uz  Raju.

Počivao mi u miru, prijatelju  

Snješko na Marjanu

Imamo li mi pravo na zaštitu zdravlja i života u ovom društvu, po izjavama Nevenke Bečić, očito nemamo. kako su sa trona sjahali oni sa bisernim izjavama, nadao sam se da više nikad nećemo u javnosti slušati nebuloze i idiotarije no očito sam se zajebao debelo. ta Bačićka (BTW Kerumova sestra)proljeva takve nedopustive izjave da se čovjek s pravom zapita u kojoj P....M .....oj od države mi živimo. prisjetimo se Split je drugi grad po veličini u RH te iz tog grada nam dolaze dvoje zastupnika u sabor naravmo da je riječ o Kerumu(gradonačelniku splita) i njegovoj desnopj ruci (miloj sestrici). na ovakav način tretirati ljude koji su im dali svoj glas na zadnjim izborima stvarno je u najmanju ruku BEZOBRAZNO. Što su ljudi trebali napraviti sami sebe zatočiti u svojim kućama i čekati da snijeg okopni. Što je tko trebao ići na Rivu ili A, čekajte, čekajte, čekajte gospođo: 'ko to ide negdje gdje je skroz zaleđeno?" , pa kakve su to izjave nego što je njen vrli brat gradonačelnik dozvolio da Spličane dočeka zaleđena riva?? A ono o starijim i nemoćnim neču niti komentirati osim još jednom konstatirati da mi je stvarno dosta budala i kretena u državnom parlamentu. Sluša li premijer Vlade što mu pojedini saborski zastupnici trkeljaju po medijima, oke niti je njegov zastupnik niti je njegova stranka ali nadam se da postoji neki instrument prisile da takve spodobe dobiju zabranu u obnašanju dužnosti. mislim da je krajnje vrijeme da se takvi i njima slični više uklone iz javnog i političkog života ove države. Do kad više trpjeti takav soj ljudskog otpada u ovom društvu i što je najžalosnije još ih i plaćati za njihova trkeljanja i nebulozne izjave. Stamotno je po cijeku naciju da takve ljudske spodobe zastupaju interese onih koji su ih izabrali. Ljudi moji probudoite se više iz dubokog sna i krenimo više takve individue pakovati tamo gdje im je mjesto. No samo mi je žao što to slušamo već proteklih 20 godina i još smo svi skupa nezainteresirani na takve protuhe u političkom životu ovog društva. ako vam nije jasno o čemu ja govorim dobro pogledajte i poslušajte što ova izjavljuje, i razmislite o napisanom, vjerujem da još ima vremena da se od ove društvene zajednice pod imenom Republika Hrvatska učini poželjno mjesto za življenje.mjesto za življenje.