Smjeh do suza

Bude dana kad jednostavno sve što se desi natjera ti suze na oči od smijeha.
Tako bi i jučer u jednom Caffeu, sjedim sa društvom i naravno u tom žamoru provala i dosjetki ne možes sve pohvatati.
No konstatacija jednog iz društva da je shvatio da ima zemljaka na forumu iz razloga što se krije iza nicka "Admin" natjerala je cijelo društvo na smijeh do suza.
E od tog trenutka nema više niti rečenice niti riječi koja je mogla ostati u ozbiljnom tonu.
No pokušajte zamisliti čovjeka koji sav sretan pristupi na forum i tamo zatiče Admin-a, te u tom trenutku pomisli, opa vidi tu ima i jedan moj zemo po imenu Admin.
No stariji forumši su odmh svatili o kakom se to zemljaku radi, onom koji obično po forumu paklja, uređuje teme i vodi računa o funkcioniranju foruma.
No bez ikakve ljutnje tog forumaša, mi smo gromoglasmo prasnuli u smijeh tako da je i on sam uvidjevši o čemu se radi prihvatio tu dobru vibru i nastavio u istom raspoloženju.
ponekad čovjek mora prihvatiti i šegu na svoj račun isto kao sto je spreman se šegačiti sa drugim.
Ne postupimo li na takav način, raspad klape je neminovan.
E tad više nema smjeha do suza, već samo neobjašnjiva gorčina u ustima iz glupih razloga.

Ribari i pauci

Slušajući neke stare stvari ne mogu a da se ne prisjetim nekih drugih vremena.
Nekih vremena kad nije bilo globalne mreže, vremena kad je direktan kontakt među sagovornicima bio normalna stvar, kad SMS nije bio osnovno sredstvo komunikacije , kad je e-mail bio samo fikcija nekih tad vremena iz daleke budućnosti.
E da, tad smo ljude gledali u oči a ne iz monitora isčitavali raspoloženje čovjeka.
Kažu globalna mreža, hmm tad smo znali za paukovu mrežu i mrezu u naših ribara na jadranu.
Čudne li podudarnosti, u te mreže je uvijek ulijetala lovina, no danas smo i sami postali lovina u toj mreži.
Samo postavlja se pitanje, tko su današnji ribari ili pauci?
Kako se da razaznati lovina danas ne zna komunicirati bez btipkovnice bilo na kompu ili mobaču.
Nekda smo bili vise oslonjeni jedni na drube no danas sve vise se oslanjamo na podlaktice tipkajuci po tipkovnicama naših PC-ja, laptopa i tome slicnih strojeva.
stvarni život gubi svaki smisao pored virtuale(izmisljenog svijeta globalne mreže)
Kako to čudno zvuči izmisljenog svijeta globalne mreže, kao da i ta mreze nije izmišljena, pa di smo mi to onda u izmišljotini izmišljenoga.
Pa to znaci da stvarnosti nema, ima ima no stvarnost je danas daleko bolnija nego sto to sami sebi zelimo priznati.
Ljudi i dalje umiru od boleština, gladi, žeđi. Ubijaju se međusobno, no to je nama nestvarno i pogrešno shvačamo dešavanja oko sebe. Iz čudne perspektive gledamo virtualu živimo a realnost pokušavamo izmišljati i zamišljati.
No to su nam nasi ribari ili pauci priredili u našim mrežama.
lovino pokidajte mreže izađite iz svojih krletki i glasno i jasno iz sveg glasa riknite, NE JA NISAM NIČIJA LOVINA!!!!