
Danas sam po ne znam koji put opet osjetio razočarenje prividnog prijateljstva.
Iako sam poodavno svjestan činjenice o prijateljstvima po ne znam koji put u životu sam si dozvolio ponovno razočarebnje u "prijatelje".
Na zalost ponovo se desi skoro pa isti scenario da te se sjete tek u trenutku kad is samo potreban da bi netko drugi došao do svog cilja bez obzira sto sam mislis da ti je taj netko prijatelj.
No kako se na greskama uči to je još jednom ponavljanje nauka iz drustvene grupe predmeta.
No kako sam ja po prirodi osoba koja bez obrira na sve gura dalje tako ce biti i ovaj put, nastavljam dalje bez obzira na trenutno stanje duha, proći će kao i svaki put do sad.
No da se vratim na definiciju prijateljstva, naime ponovo se dokazalo da su ti iskreni prijatelji samo oni koje si stekao u mladosti i djetinjstvu, sve ostalo su samo malo bolji poznanici koji te se sjete samo u trenutku kada im negdje zaškripi.
No to je život, i tko to shvati kao tako sto prije manje će ga zaboljeti ta spoznaja bez obzira koliko ju puta osjetio ili doživjeo.
A onaj lazni osjecaj prijateljstva ce se svakim takvim događajem jos bolje potvrditi.
Nije to nešto sto se ureže duboko u pamćenje ali ipak ostaje neizbrisivo zapisano negdje na periferiji sjećanja i samo se ponekad kao flash vrati da te podsjeti na tu pojavu koja je sastavni dio života.
Doživjeh to ponovo i tad mi na um pade da sam i do sad imao takvih događaja i sve ih je više zapisano na toj periferiji ali srećom da su na tom dijelu inače bi daleko više boljelo.
Eh da, ta prijateljstava i "prijateljstva"!!